U IRCCS-u Eugenio Medea u Bosisio Pariniju (LC, Italija) sport i rehabilitacija povezuju se u okviru projekta SWAP, s ciljem istraživanja i testiranja pristupa kojima bi sjedeća odbojka postala sve pristupačnija djeci i mladima sa složenim neuromotoričkim teškoćama.
Inicijativa je pokrenuta u sportskoj dvorani IRCCS-a kroz suradnju s organizacijom Real Eyes Sport, u početku ponudom programa sjedeće odbojke za ambulantne pacijente Instituta. Treninzi, koje su zajednički vodili rehabilitacijski stručnjaci i sportski treneri, pružili su sudionicima priliku za uključivanje u grupnu aktivnost, dok su stručnjacima omogućili da u stvarnom okruženju promatraju kako osobe s različitim motoričkim sposobnostima mogu pristupiti ovom sportu i sudjelovati u njemu.
Nakon pozitivnog iskustva početnog programa napravljen je sljedeći korak: sjedeća odbojka eksperimentalno je uvedena i za djecu i mlade na stacionarnoj rehabilitaciji u IRCCS-u, pri čemu je tjedni grupni sportski trening uključen u njihov rehabilitacijski raspored.
Na taj način sport postaje izravno integriran u rehabilitacijski proces. Uz individualne rehabilitacijske tretmane, sudionici dobivaju priliku djelovati u drugačijem, dinamičnom i motivirajućem okruženju, u kojem kretanje, igra, interakcija s vršnjacima i suradnja postaju dio rehabilitacijskog iskustva.
U programu su sudjelovali mladi s različitim neuromotoričkim stanjima, uključujući cerebralnu paralizu i stečene ozljede mozga nakon traumatske ozljede mozga. Ovo je iskustvo omogućilo timu da počne utvrđivati prilagodbe kojima bi sjedeća odbojka mogla postati pristupačna i kada motorička oštećenja otežavaju izvođenje uobičajenih tehničkih elemenata ili pridržavanje standardnih pravila igre.
Primjerice, mladoj osobi koja ima poteškoće s finom motorikom, koordinacijom ili motoričkom kontrolom gornjih ekstremiteta može biti teško odmah vratiti loptu tehnikama koje se uobičajeno zahtijevaju u odbojci. Omogućavanje igraču da nakratko zaustavi i uhvati loptu prije nego što je vrati može biti korisna prilagodba koja omogućuje aktivno sudjelovanje u nadigravanju i olakšava razumijevanje dinamike igre.
Slično tome, sjedeći položaj na podu, karakterističan za sjedeću odbojku, nije pristupačan svima. Kada kontrola trupa nije dovoljna, aktivnost se može izvoditi tako da sudionik ostane sjediti u invalidskim kolicima, uz pomoć, kada je potrebno, vršnjaka bez motoričkih teškoća koji može pomoći u pozicioniranju kolica tijekom igre.
Te se prilagodbe mogu činiti jednostavnima, ali predstavljaju temeljnu promjenu perspektive: umjesto da se od pojedinca nužno traži prilagodba sportu onako kako je tradicionalno definiran pravilima, cilj je utvrditi koji se elementi igre mogu prilagoditi bez gubitka njezine osnovne svrhe, kako bi svaki sudionik mogao biti aktivno i smisleno uključen.
To je jedno od ključnih obilježja iskustva razvijenog u Medei u okviru projekta SWAP. Sportska dvorana postaje pravi laboratorij u kojem se susreću klinička, rehabilitacijska i sportska stručnost.
Fizijatri, fizioterapeuti, terapeuti razvojne neuropsihomotorike i drugi rehabilitacijski stručnjaci doprinose svojim znanjem o motoričkom funkcioniranju i individualnim potrebama svakog sudionika. Treneri Real Eyes Sporta, s druge strane, donose svoju stručnost iz sportske prakse, oblikovanja igre i upravljanja grupom.
Tijekom treninga stručnjaci promatraju ne samo poteškoće s kojima se sudionici susreću nego i strategije koje spontano razvijaju te rješenja koja im omogućuju aktivnije uključivanje u igru. Ta opažanja postupno usmjeravaju prilagodbe tehničkih elemenata, pravila, položaja tijela i načina provođenja aktivnosti.
Proces je stoga nužno dinamičan: prilagodbe se predlažu, testiraju u praksi i postupno usavršavaju u skladu s reakcijama sudionika.
Iskustvo stečeno tijekom prvih mjeseci programa također pokazuje vrijednost toga da se pacijentima, unutar njihova rehabilitacijskog rasporeda, omogući okruženje u kojem svoje sposobnosti mogu koristiti za cilj koji se razlikuje od cilja uobičajene terapijske sesije.
Timska igra od sudionika zahtijeva da dođu do lopte, kontroliraju je, usmjere je prema suigraču, odluče kako reagirati, prate redoslijed i pravila te komuniciraju i surađuju. Motoričke radnje tako odmah dobivaju konkretnu, funkcionalnu i odnosnu svrhu.
Rehabilitacijskim stručnjacima ovaj kontekst također pruža priliku promatrati mladu osobu u okruženju drukčijem od individualne terapije. Mogu se pokazati motoričke strategije, sposobnosti prilagodbe, obrasci interakcije i razine sudjelovanja, pružajući dodatne informacije koje mogu pridonijeti cjelovitijem razumijevanju funkcioniranja pojedinca.
Suradnja između IRCCS-a Eugenio Medea i Real Eyes Sporta u okviru projekta SWAP stoga se temelji na zajedničkoj perspektivi: učiniti sport pristupačnim djeci i mladima sa složenim neuromotoričkim teškoćama te istodobno u praksi istraživati koje prilagodbe svakom pojedincu mogu omogućiti aktivno i smisleno sudjelovanje.
Krajnji je cilj pretočiti znanja stečena kroz ova iskustva u prenosive alate i praktične pristupe kako bi sjedeća odbojka postala sve inkluzivnija i primjenjiva u različitim okruženjima, uključujući i ona izvan rehabilitacijskog sustava.